Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske

Autor Gordana Knežević, za RFE/RL

Ne tako davno, prilikom opsežne pretrage svojih imejlova u potrazi za adresom jednom prijatelja, naišla sam na priču koju mi je prosledio novinar Remi Urdan. On bez greške uvek bira najinteresantnije priče sa Balkana, a naslov mi je odmah privukao pažnju: predsednik Republike Srpske zabranjuje podučavanje o opsadi Sarajeva i Srebrenici.

U to vreme nisam shvatila da sam bila na pogrešnom kraju svog inboksa i da nisam primetila vreme objave priče. Možda sam bila previše zapanjena i zbunjena činjenicom da bi predsednik Republike Srpske mogao zabraniti učenje o opsadi Sarajeva i genocida u Srebrenici – kao da su ove teme čak i deo školskog programa u njegovom entitetu. Posle čitanja članka, shvatila sam da se uznemirujuća prošlost više neće učiti čak ni u učionicama, uključujući bošnjačku djecu u Republici Srpskoj.

„Nemoguće je koristiti ovde udžbenike… koji kažu da su Srbi počinili genocid i držali Sarajevo pod opsadom“, citiran je u tekstu Milorad Dodik. Ja sam odmah tvitovala priču.

Sledećeg dana, priča je bila retvitovana nekoliko stotina puta – i tada sam tek primetila da je članak objavljen pre devet meseci.

Donekle osramoćena, upravo sam nameravala da tvitujem objašnjenje i izvinim se što sam propustila činjenicu da je ova priča sa Rojtersa još od juna 2017. godine. Ali pre nego što sam to učinila, pročitala sam poplavu retvitova.

Svakako sam očekivala reakcije po pitanju svoje greške na društvenim mrežama. Međutim, na moje iznenađenje, većina komentara – čak i onih koji su istakli da je priča stara – bili su izrazi brige za zemlju koja je odbila da se bavi prošlošću i kritikovala je Dodika.

„Kada ne znate svoju prošlost, neizbežno je da ćete je ponoviti“, rekao je jedan od retvitova.

Ivana Cvetkovic mi je našla opravdanje i pohvalila me je za repostovanje ove priče u trenutku kada deluje da Dodik ponovo naoružava Republiku Srpsku.

Mnogi su mislili da je vest nova.

Miloš Ćirić je bio među prvima koji su primetili vremensku razliku ali je blagonaklono pomislio da je postovanje stare vesti namerno, imajući takođe u vidu Dodikovo potpirivanje etničkih tenzija poslednjih par meseci.

Bivši američki diplomata Ričard Kauclarič je bio jedan od mnogih koji su retvitovali članak, iskazajući žaljenje za podršku koju je dobio Dodik od strane američkih diplomata u prošlosti.

Mnogi od onih koji su retvitovali priču su je videli pod istim svetlom kao i ja, kao deo organizovane kampanje Predsednika Republike Srpske da destabilizuje Bosnu – kampanju koja se intenzivirala poslednjih meseci sa Dodikom koji je sve smeliji u svojim delima i rečima:

Mnogi drugi su izrazili slična osećanja, ukazujući na opasnosti od negiranja genocida:

Kada je objavljeno, juna 2017. Godine, članak Rojtersa je prošao skoro nezapažen. Ipak, zahvaljujući Dodikovim izjavama i delima u poslednjih par meseci, delovalo je kao sasvim sveža novost i generalisalo je lavinu komentara.

Verovatno bi trebalo češće da objavljujem stare vesti.

Velika količina odgovora koju je ova vest proiozvela je i podsetnik da greške mogu biti korisne i često dovode do novog podizanja svesti. U ovom slučaju “stara vest” je došla kao sveža opomena rastuće krhkkosti mira u Bosni.

Autor Gordana Knežević, za RFE/RL

Gordana Knežević piše blog Balkan bez granica (Balkans Without Borders ) za RFE/RL. Bila je direktorka odeljenja za Balkan za RFE/RL od 2008. do 2016.